Procena rizika sprovodi se po utvrđenom postupku koji obuhvata više faza. Prva faza je prikupljanje podataka i snimanje stanja: popisuju se radna mesta, opisuje se tehnološki proces, sredstva za rad, sirovine i materijali, organizacija rada i broj zaposlenih. Ova faza daje potpunu sliku radne okoline i predstavlja osnovu za sve naredne korake.
Druga faza je prepoznavanje i utvrđivanje opasnosti i štetnosti na svakom radnom mestu — sistematski se identifikuju sve okolnosti koje mogu dovesti do povrede ili oboljenja. Treća faza je procenjivanje rizika: za svaku prepoznatu opasnost i štetnost procenjuje se verovatnoća nastanka i težina moguće posledice, čime se dobija nivo rizika. Za procenjivanje se koriste priznate metode (kvalitativne ili kvantitativne), a rezultat je rangiranje rizika po značaju.
Četvrta faza je utvrđivanje mera za otklanjanje ili smanjenje rizika, pri čemu se prednost daje merama koje otklanjaju rizik na izvoru i kolektivnim merama. Peta faza je utvrđivanje radnih mesta sa povećanim rizikom (na kojima se rizik ne može otkloniti). Postupak se završava donošenjem akta, a procena se preispituje i menja kada nastanu okolnosti koje to nalažu (izmena procesa, nova oprema, povreda na radu). Procena rizika je tako trajan, ciklični proces, a ne jednokratna radnja.