U lovištu se podižu lovno-tehnički objekti koji služe gazdovanju: čeke i osmatračnice (povišena mesta za osmatranje i lov krupne divljači), hranilišta i solišta (za ishranu), pojilišta (za vodu), remize i zasadi (za hranu i zaklon), i objekti za prihvat i uzgoj divljači. Ovi objekti se održavaju i omogućavaju pravilno gazdovanje, prihranjivanje i bezbedan lov.
Divljač može prouzrokovati štete — na poljoprivrednim usevima, šumama i drugoj imovini (npr. divlje svinje na njivama, jelenska divljač na mladim zasadima). Za štete od divljači, po pravilu, odgovara korisnik lovišta koji gazduje tom divljačju, pod uslovima iz zakona. Zato je regulacija brojnosti (naročito divljih svinja) i preduzimanje mera zaštite useva važan deo gazdovanja.
S druge strane, i divljač trpi štete i gubitke — od saobraćaja (naročito na putevima kroz lovišta), poljoprivredne mehanizacije (košenje), nepovoljnih vremenskih uslova, bolesti i krivolova. Gazdovanje nastoji da smanji ove gubitke merama zaštite (obeležavanje deonica, saradnja sa poljoprivrednicima, prihranjivanje u teškim periodima). Uravnoteženo gazdovanje vodi računa i o zaštiti divljači i o sprečavanju šteta koje ona čini.