Osnovni propis u oblasti lovstva je Zakon o divljači i lovstvu, kojim se uređuju zaštita, upravljanje, lov, korišćenje i unapređivanje populacija divljači, kao i uslovi i način obavljanja lova. Zakon polazi od načela da je divljač prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa, u svojini Republike Srbije, kojim se mora gazdovati održivo. Cilj je očuvanje divljači i njenih staništa, uz mogućnost razumnog korišćenja.
Zakon uvodi ključne pojmove. Divljač su određene vrste divljih sisara i ptica utvrđene zakonom. Lovište je zaokružena površina zemljišta na kojoj se gazduje divljačju. Gazdovanje divljači obuhvata planiranje, zaštitu, uzgoj, lov i korišćenje. Korisnik lovišta je pravno lice (npr. lovačko udruženje) kome je lovište ustupljeno na gazdovanje i koje je odgovorno za sprovođenje mera.
Sistem lovstva čine: nadležno ministarstvo (za poslove lovstva) koje vodi politiku i nadzor; korisnici lovišta koji neposredno gazduju; Lovački savez Srbije (organizuje lovački ispit, vodi propisane evidencije, obavlja poverene poslove); i lovci kao neposredni učesnici. Gazdovanje se sprovodi po planskim dokumentima (lovna osnova, godišnji plan gazdovanja), čime se obezbeđuje da lov bude planiran i održiv, a ne stihijski.