Lovstvo je povezano sa više drugih oblasti prava. Zakon o zaštiti prirode uređuje zaštitu vrsta i staništa, uključujući strogo zaštićene i zaštićene divlje vrste koje se ne smeju loviti, kao i posebna pravila u zaštićenim područjima (nacionalni parkovi, rezervati) gde je lov ograničen ili zabranjen. Lovac mora znati status vrsta i pravila zaštićenih područja.
Zakon o dobrobiti životinja postavlja načelo humanog postupanja i zabranu nepotrebnog nanošenja bola, patnje i straha životinjama. U lovu se to izražava kroz obavezu humanog odstrela (brzo i sigurno usmrćivanje), zabranu mučenja i obavezu da se ranjena divljač pronađe i dovrši. Iako lov podrazumeva odstrel, on se mora obavljati na način koji minimizuje patnju divljači.
Zakon o veterinarstvu i veterinarski propisi značajni su za zdravlje divljači i bezbednost — praćenje i suzbijanje bolesti divljači (npr. bolesti koje se prenose na domaće životinje ili ljude), postupanje sa ulovljenom divljači i njenim mesom, i mere u slučaju pojave zaraze. Lovac ima ulogu i u praćenju zdravstvenog stanja divljači i prijavljivanju sumnjivih uginuća. Sve ove oblasti povezane su sa lovstvom i lovac ih mora poznavati u osnovi.