U epohi realizma (kraj 19. veka) pisci opisuju stvarni život naroda. Petar Kočić je pisao o životu i stradanju naroda u Bosni; poznato mu je satirično delo „Jazavac pred sudom“, u kome kroz humor kritikuje vlast. Stevan Sremac pisao je vedre, humoristične pripovetke i romane („Zona Zamfirova“, „Pop Ćira i pop Spira“).
Branislav Nušić je najpoznatiji srpski komediograf — pisac komedija koje ismevaju ljudske i društvene mane („Sumnjivo lice“, „Narodni poslanik“, „Autobiografija“). Njegove komedije i danas se igraju u pozorištima i vole zbog humora. Nušić je majstor komedije u srpskoj književnosti.
U 20. veku najveće priznanje dobio je Ivo Andrić — jedini srpski književnik dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Njegovo najpoznatije delo je roman „Na Drini ćuprija“, o mostu u Višegradu i vekovima istorije. Poznata je i pesnikinja Desanka Maksimović, po osećajnoj i rodoljubivoj poeziji. Ovi pisci deo su lektire i temelj srpske književnosti.