Jezička kultura obuhvata pravilno i lepo izražavanje — usmeno (govorom) i pismeno (pisanjem). Dobro izražavanje znači jasno, tačno i primereno prenošenje misli, uz poštovanje pravopisa i gramatike. Razlikujemo književni (standardni) jezik — pravilan jezik koji se uči u školi i koristi u javnosti — i narodni govor (dijalekte).
Postoje različite vrste tekstova prema nameni: obaveštajni (vest, izveštaj), opisni (opis osobe, predela), pripovedni (priča o događaju) i raspravljački (iznošenje mišljenja). U školi se uči i pisanje sastava, pisma, molbe i drugih oblika. Svaki tekst ima svoju strukturu (uvod, razrada, zaključak).
Za dobro izražavanje važno je bogatstvo rečnika, jasnoća i pravilnost. Treba izbegavati ponavljanja, tuđice kada postoji domaća reč, i nepravilne oblike. Čitanje knjiga bogati rečnik i razvija jezičku kulturu. Negovanje jezika deo je opšte kulture i poštovanja sopstvenog jezika.