Državljanstvo je pravna veza jednog lica sa državom čiji je državljanin, od koje neposredno zavisi njegov pravni položaj. Do donošenja važećih propisa, oblast državljanstva na ovom prostoru uređivali su najpre međunarodni (uglavnom mirovni) ugovori, potom prvi zakon iz 1928. godine (Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije), a zatim savezni zakoni koji su predviđali jedinstveno savezno državljanstvo uz državljanstvo federalne jedinice. Republičko državljanstvo Srbije uređivali su zakoni iz 1950, 1965. i 1979. godine.
Ustav Republike Srbije iz 2006. jemči pravo na državljanstvo: utvrđuje da se sticanje i prestanak uređuju zakonom, da državljanin ne može biti proteran, lišen državljanstva ni prava da ga promeni, i da dete rođeno u Srbiji ima pravo na državljanstvo RS ako nisu ispunjeni uslovi da stekne državljanstvo druge države. Državljanstvo se stiče i prestaje na način uređen Zakonom o državljanstvu Republike Srbije, koji je stupio na snagu 29. decembra 2004, a počeo da se primenjuje 27. februara 2005. godine, i izmenjen je 2007. i 2018. Zakon uređuje sticanje i prestanak državljanstva, postupak, nadzor i evidencije, kao i dokazivanje državljanstva.
Državljanstvo je jedno od osnovnih ljudskih prava — Opšta deklaracija o pravima čoveka utvrđuje da svako ima pravo na jedno državljanstvo i da niko ne sme samovoljno biti lišen državljanstva ni prava da ga promeni. Odredbe Zakona usaglašene su sa nizom konvencija: Konvencija o statusu izbeglica, o pravnom položaju lica bez državljanstva, o državljanstvu udate žene, o smanjenju broja lica bez državljanstva, o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencija UN o pravima deteta i Evropska konvencija o državljanstvu. Na teritoriji RS primenjuje se i Ugovor o dvojnom državljanstvu između SRJ i Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu 15. maja 2003. godine.