Starateljstvo je mera neposredne pravne zaštite koju država pruža licima koja nisu u stanju da se samostalno staraju o zaštiti svojih prava i interesa. Pod starateljstvo se stavlja dete koje je ostalo bez roditeljskog staranja i punoletno lice koje je lišeno poslovne sposobnosti, a pod određenim uslovima i druga lica kojima je neophodno pružiti starateljsku zaštitu.
Starateljstvo podrazumeva učešće tri subjekta: organa starateljstva, štićenika i staratelja. Organ starateljstva je javna služba — centar za socijalni rad — koji odlučuje o stavljanju pod starateljstvo, i to u obliku rešenja. Odlukom o stavljanju pod starateljstvo organ postavlja staratelja, odlučuje o smeštaju štićenika i utvrđuje plan staranja.
Štićenik je lice kome se pruža starateljska zaštita. Položaj štićenika imaju maloletni štićenik (dete bez roditeljskog staranja) i punoletni štićenik (punoletno lice lišeno poslovne sposobnosti). U određenim slučajevima organ može postaviti staratelja i detetu pod roditeljskim staranjem, odnosno poslovno sposobnom licu, radi obavljanja određenog posla u njihovo ime i za njihov račun — takvo starateljstvo je uvek privremenog karaktera, a postavljeni staratelj naziva se privremenim starateljem.