Staratelj je po pravilu fizičko lice koje ima lična svojstva i sposobnosti potrebne za obavljanje dužnosti staratelja i koje je pristalo da bude staratelj; prvenstveno se postavljaju supružnik, srodnik ili hranitelj štićenika, osim ako interes štićenika ne nalaže drugačije. Štićenik koji je navršio 10 godina i sposoban je za rasuđivanje ima pravo da predloži lice koje će mu biti postavljeno za staratelja. Za staratelja se ne može postaviti lice potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti, lice lišeno roditeljskog prava, lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika, kao ni lice od koga se, s obzirom na lične odnose, ne može očekivati pravilno obavljanje poslova staratelja.
Zakon predviđa i staratelja više štićenika, kolektivnog staratelja (direktor ili zaposleni u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika, za štićenike smeštene u tu ustanovu) i neposrednog staratelja (kada organ starateljstva sam vrši dužnost staratelja preko svog stručnog lica). Tokom trajanja starateljstva staratelj se može menjati — do promene dolazi ako je prethodni staratelj umro ili je razrešen dužnosti. Staratelj se razrešava ako je prestao da obavlja dužnost, ako zloupotrebljava prava ili grubo zanemaruje dužnosti, ako nastupi okolnost zbog koje ne bi mogao biti staratelj, ili ako sam to zatraži; organ je dužan da razreši staratelja u roku od 60 dana kada staratelj to zatraži, a u ostalim slučajevima u roku od 30 dana od utvrđivanja okolnosti.
Razrešenjem ili smrću staratelja samo starateljstvo ne prestaje — štićeniku se određuje drugi staratelj. Organ starateljstva donosi rešenje o prestanku starateljstva kada prestanu razlozi za stavljanje pod starateljstvo; prestankom starateljstva prestaju sva prava i dužnosti staratelja.