Privatno obezbeđenje je delatnost pružanja usluga zaštite lica, imovine i poslovanja, koju vrše pravna lica i preduzetnici sa odgovarajućom licencom, kao i fizička lica sa licencom zaposlena kod njih. Oblast je uređena Zakonom o privatnom obezbeđenju, kojim se uređuju vrste poslova, uslovi za obavljanje delatnosti, licenciranje, ovlašćenja službenika obezbeđenja, nadzor i druga pitanja. Cilj privatnog obezbeđenja je zaštita lica i imovine od protivpravnih radnji, uz poštovanje zakona i ljudskih prava.
Privatno obezbeđenje je dopunski, a ne zamenski oblik zaštite u odnosu na državne organe bezbednosti (policiju). Ono ne preuzima ovlašćenja policije, već deluje u okviru posebnih, zakonom određenih ovlašćenja i na tačno određenim mestima (štićeni objekti i prostor). Službenik obezbeđenja nije službeno lice u smislu policijskih ovlašćenja, ali u vršenju poslova ima određena zakonska ovlašćenja i dužnosti.
Delatnost se obavlja na osnovu ugovora sa korisnikom usluga ili za sopstvene potrebe pravnog lica (unutrašnje obezbeđenje). Osnovna načela su zakonitost, srazmernost u primeni ovlašćenja, poštovanje ljudskih prava i dostojanstva, i saradnja sa policijom. Privatno obezbeđenje popunjava prostor zaštite koji država ne pokriva neposredno, ali uvek u granicama zakona i pod nadzorom nadležnog ministarstva.