Savet Evrope i EU dele iste zajedničke osnovne vrednosti — ljudska prava, demokratiju i vladavinu prava — ali su dva odvojena subjekta koji imaju različite, donekle komplementarne uloge. Savet Evrope, kao evropska regionalna organizacija nastala 1949, povezuje 47 evropskih država članica radi utvrđivanja zajedničkog niza minimalnih pravnih standarda, prati njihovo ispunjavanje i obezbeđuje tehničku pomoć u implementaciji; sedište mu je u Strazburu.
EU se zasniva na istim standardima, ali ima za cilj dublju političku i ekonomsku integraciju država članica. Države koje streme članstvu u EU po pravilu su članice Saveta Evrope, pa EU zajedno sa Savetom Evrope podržava sprovođenje standarda obe organizacije; u praćenju ispunjenosti uslova za članstvo, organi EU prate izveštaje Saveta Evrope o ispunjenosti njegovih standarda u državama kandidatima.
Nakon Lisabonskog sporazuma, koji je proširio delokrug rada EU na neke oblasti u kojima Savet Evrope već duže deluje (npr. suzbijanje trgovine ljudima, seksualnog iskorišćavanja dece ili nasilja nad ženama), došlo je do daljeg približavanja. Pošto je ovim sporazumom EU dobila pravni subjektivitet, omogućeno joj je da pristupi Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i drugim sporazumima Saveta Evrope.