Primarna zdravstvena zaštita je prvi kontakt pacijenta sa sistemom; sprovodi se u domovima zdravlja (izabrani lekar, patronaža, prevencija).
Sekundarna zdravstvena zaštita obuhvata specijalističko-konsultativnu i bolničku zaštitu (opšte i specijalne bolnice).
Tercijarna zdravstvena zaštita je najsloženiji nivo — klinički centri, klinike i instituti, uz nastavu i naučni rad.