Dobra uprava je širi pojam od klasičnog pojma uprave ili državne uprave. Klasična uprava podrazumevala je samo odnos vlasti prema građanima, dok je pojam dobre uprave bliži definiciji javne uprave, koja obuhvata sve poslove koje država vrši i kao vlast i kao pružalac usluga građanima (obrazovanje, zdravstvo i dr.).
Sa funkcionalnog stanovišta, dobra uprava obuhvata poslove izvršavanja zakona (odnos vlasti prema građanima uz korišćenje aparata prinude, npr. policijski i inspekcijski poslovi) i poslove zadovoljavanja najvažnijih potreba građana (bez prinude, npr. prosveta, kultura, zdravstvo). Karakteristika poslova bez prinude — dobrovoljnost i saradnja sa građanima — preliva se i u deo uprave koji je tradicionalno bio prinudni državni aparat.
Dobra uprava formalno je prihvaćena u većini zemalja Evrope i uključena u Povelju o osnovnim pravima u Evropskoj uniji, čiji član 41. propisuje da svako ima pravo da organi Unije prema njegovim zahtevima postupaju nepristrasno, pošteno i u razumnom roku; to obuhvata pravo na saslušanje pre preduzimanja mere, pravo na uvid u svoj dosije i obavezu uprave da obrazloži svoje odluke. U razradi ovog prava javljaju se pojmovi Evropski upravni prostor i dokument Evropska načela za javnu upravu.