EU je zajednica koja počiva na ideji vladavine prava. Svako delovanje EU mora imati uporište u osnivačkim ugovorima o kojima su se države članice saglasile u demokratskoj proceduri. Raznovrsni pravni akti koji institucionalizuju sistem EU čine tzv. komunitarno pravo. Komunitarno pravo ima bliske veze sa međunarodnim pravom, ali se ne može u potpunosti izjednačiti s njim — izvorno je bilo klasično međunarodno pravo, ali se, pre svega delovanjem Evropskog suda pravde, promenilo u samostalni pravni poredak koji su prihvatile i države članice i njihovi nacionalni sudovi.
Komunitarno pravo podrazumeva skup propisa donetih od organa EU, propisa donetih od država članica radi njihovog sprovođenja, opšta pravna načela i odluke Suda pravde. Ono je, s jedne strane, nadnacionalno i obavezujuće za države članice, a s druge strane promenljivo, jer ga države članice mogu na samitima dopunjavati i revidirati.
Glavne karakteristike ovog jedinstvenog sistema prava: integrisan je u nacionalne pravne sisteme svih država članica (preko načela direktne primene i direktnog dejstva); obavezuje nacionalne sudske organe na potpunu primenu (načelo superiornosti, odnosno supremacije); subjekti su države članice i fizička i pravna lica pod njihovom nadležnošću (kojima nameće obaveze i daje prava); a države članice obavezne su da obezbede primenu komunitarnog prava. Izvori prava EU dele se na primarne i sekundarne.