Osnovne specifičnosti EU jesu: svojstvo pravnog lica (može zaključivati sporazume sa jednom ili više trećih država); poseduje veće nadležnosti od ostalih regionalnih i međunarodnih organizacija; pravna akta EU su sastavni deo pravnih sistema država članica; i poseduje širok dijapazon nadležnosti koje su joj države članice poverile ugovorima. Nadležnosti koje joj nisu poverene države članice su zadržale, a principi koji se primenjuju jesu supsidijarnost i srazmernost.
Princip supsidijarnosti primenjuje se na oblasti koje nisu u isključivoj nadležnosti EU, a koje najbolje i najefikasnije mogu da se sprovedu na višem nivou vlasti u odnosu na niži. Princip srazmernosti odnosi se na sadržinu i oblik preduzete akcije EU, koja mora da odgovara neophodnom obimu aktivnosti za ostvarivanje ciljeva propisanih ugovorima. Građanin EU je svako lice koje je ujedno i državljanin neke od država članica; državljanstvo EU je dodatak nacionalnom i ne zamenjuje ga.
EU obuhvata ekonomsku integraciju koja uključuje ekonomsku, carinsku i monetarnu uniju, što je dovelo do uspostavljanja jedinstvenog Unutrašnjeg tržišta EU. Unutrašnje tržište temelji se na četiri slobode: slobodan protok robe, lica, usluga i kapitala. Za zemlje članice uvedena je jedinstvena moneta — evro, kao završna faza ekonomske i monetarne unije; evro je jedino zakonsko sredstvo plaćanja od 1. januara 2002. za zemlje koje ispunjavaju uslove i prihvatile su ga (neke ga nisu prihvatile, npr. Švedska i Danska).