Pored ljudskih prava zajemčenih svim građanima, pripadnicima nacionalnih manjina Ustav jemči dodatna individualna i kolektivna prava. Individualna se ostvaruju pojedinačno, a kolektivna u zajednici sa drugima — njima manjine učestvuju u odlučivanju o kulturi, obrazovanju, obaveštavanju i službenoj upotrebi jezika i pisma. Radi te samouprave biraju svoje nacionalne savete.
Ustav posebno jemči: zabranu diskriminacije nacionalnih manjina, ravnopravnost u vođenju javnih poslova, zabranu nasilne asimilacije, pravo na očuvanje posebnosti, pravo na udruživanje i saradnju sa sunarodnicima i razvijanje duha tolerancije. Posebne mere radi postizanja pune ravnopravnosti ne smatraju se diskriminacijom.
Zabranjena je nasilna asimilacija i preduzimanje mera koje bi veštački menjale nacionalni sastav stanovništva. Pravo na očuvanje posebnosti obuhvata izražavanje nacionalne, kulturne i verske posebnosti, upotrebu simbola, jezika i pisma, obrazovanje na svom jeziku, korišćenje ličnog imena na svom jeziku i ispisivanje lokalnih naziva na jeziku manjine u sredinama gde čine značajnu populaciju.