Postupak se pokreće zahtevom stranke ili po službenoj dužnosti. Po službenoj dužnosti pokreće se kad je to propisom određeno ili kad organ utvrdi da je neophodno zaštititi javni interes; ne može se pokrenuti po službenoj dužnosti u stvarima koje po zakonu ili prirodi mogu da se pokrenu samo zahtevom stranke. Pre pokretanja po službenoj dužnosti koji nije u interesu stranke, organ donosi akt o pokretanju (zaključak, nalog).
Trenutak pokretanja zavisi od načina: postupak po zahtevu stranke smatra se pokrenutim kad organ primi zahtev; postupak po službenoj dužnosti u interesu stranke — kad organ preduzme bilo koju radnju radi vođenja postupka; a kad nije u interesu stranke — kad je stranka obaveštena o aktu o pokretanju postupka.
Zahtev stranke odbacuje se rešenjem samo u zakonom propisanim slučajevima: kad nije reč o upravnoj stvari; kad organ nije nadležan a ne može odrediti ko jeste; kad podnosilac očigledno nije imalac prava ili pravnog interesa; kad zahtev nije podnet u roku; kad se u istoj stvari već vodi postupak ili je pravnosnažno odlučeno; i kad neuredan podnesak nije uređen u roku. Svojstvo stranke drugom licu može se priznati do okončanja drugostepenog postupka. Organ može pokrenuti postupak javnim saopštenjem prema većem broju nepoznatih lica ako se radi o bitno istom zahtevu.