Postupak inspekcijskog nadzora pokreće se na dva načina: po službenoj dužnosti ili zahtevom ovlašćenog lica (nadziranog subjekta koji podnosi zahtev za nadzor ili drugog lica kome je posebnim zakonom priznato svojstvo stranke). Inspektori samostalno utvrđuju postojanje razloga za pokretanje po službenoj dužnosti, a pri oceni uzimaju u obzir predstavke građana i pravnih lica i upozorenja nadležnih organa.
Predstavka (prijava, peticija, predlog ili akt drugog naziva kojim zainteresovano lice inicira pokretanje) ima isključivo dejstvo inicijative — njen podnosilac ne stiče svojstvo stranke u postupku. ZIN pravi jasnu razliku između predstavki (inicijativa za pokretanje) i pritužbi na rad inspektora i inspekcije. Iako nema karakter akta kojim se pokreće postupak, predstavka stvara određene obaveze za postupanje inspekcije.
Inspekcija najpre ispituje da li je predstavka uredna i razumljiva; ako je neuredna, poziva podnosioca da je uredi u roku od osam dana od obaveštavanja — u protivnom se smatra da je odustao. Ni po urednoj predstavci se neće pokrenuti postupak ako inspekcija proceni da je reč o neznatnom riziku ili o zloupotrebi prava na podnošenje predstavki. Ako ne postoje uslovi za pokretanje, inspekcija obaveštava podnosioca što pre, a najkasnije u roku od 30 dana.