Osnovna načela prekršajnog postupka su: načelo zakonitosti; optužno načelo; pomoć neukoj stranci; ekonomičnost postupka; slobodna ocena dokaza; pravo na odbranu; upotreba jezika u postupku; dvostepenost postupka; zabrana preinačenja na gore; naknada štete neopravdano kažnjenom i neosnovano zadržanom licu; pravna pomoć; i shodna primena Zakonika o krivičnom postupku.
Načelo zakonitosti određeno je na tri načina: kao cilj Zakona (da niko nevin ne bude kažnjen, a odgovornom da se izrekne sankcija po zakonu i posle zakonito sprovedenog postupka); definisanjem zakonitosti u propisivanju prekršaja i sankcija (nema prekršaja ni sankcije ako delo nije unapred zakonom predviđeno kao prekršaj); i definisanjem zakonitosti u izricanju sankcija.
Prekršajnu sankciju može izreći samo nadležni sud koji vodi postupak, a izuzetno (samo) novčanu kaznu može izreći ovlašćeni organ (ovlašćeno lice) prekršajnim nalogom u skladu sa zakonom. Zabrana preinačenja na gore (reformatio in peius) štiti okrivljenog koji je jedini uložio žalbu.