Zakon predviđa tri vrste sankcija i pravnu posledicu osude. Jedina kazna je novčana kazna ( efektivna i najvažnija); uslovna osuda je upozorenje uz pretnju primene kazne; a zaštitna mera je usmerena na to da učinilac ubuduće ne vrši privredne prestupe. Pravnu posledicu osude sud ne izriče — ona nastupa automatski po sili zakona (ex lege) kod osude za određeni prestup i na određenu kaznu, pa se ne smatra sankcijom.
Za privredni prestup može se propisati samo novčana kazna. Visina se propisuje na dva alternativna načina: određivanjem novčanih iznosa (opšti minimum i maksimum) ili u srazmeri s visinom učinjene štete, neizvršene obaveze ili vrednosti robe/stvari koja je predmet prestupa.
Zaštitne mere za privredne prestupe su, između ostalog: javno objavljivanje presude; oduzimanje predmeta; i zabrana pravnom licu da se bavi određenom privrednom delatnošću (odnosno zabrana odgovornom licu da vrši određene dužnosti). Inspekcije prate početak, trajanje i prestanak pravne posledice osude jer za odgovorno lice može biti i teža od same kazne.