Prvi kontakt, sastanak i razgovor inspektora i predstavnika nadziranog subjekta (odgovorno, ovlašćeno ili drugo lice) čin je kojim započinje interpersonalna komunikacija — razgovor između najmanje dve osobe, različit od grupne, masovne ili druge komunikacije. Dobra interpersonalna komunikacija deo je obuke svih inspektora iz tzv. mekih veština (komunikacija, ophođenje, razumevanje različitih psiholoških profila ličnosti).
Unapređenju komunikacije doprinela su zakonska rešenja koja standardizuju postupke inspektora i obavezu subjekata na saradnju, uz jednakost u postupanju u istim ili sličnim situacijama. Kodeks ponašanja i etike inspektora (član 9, „komunikacione veštine“) daje dva usmerenja: prvo — da se inspektor prema privrednicima i drugim licima ophodi profesionalno, s dužnim poštovanjem, ljubazno, pristojno, obzirno, zainteresovano, angažovano i strpljivo; drugo — da inspektor ima ovlašćenje da od učesnika zahteva da se ponašaju pristojno, obzirno i s poštovanjem i da se uzdrže od postupaka koji bi doveli u pitanje ugled državnih organa.
Značaj prvog kontakta je višestruk: zbog konkretnog cilja, kvaliteta buduće saradnje u obostranom interesu i, najvažnije, uspešnosti nadzora i time zakonitosti i bezbednosti poslovanja subjekata. Od prvog kontakta često zavisi da li će se i kako razvijati uzajamno poverenje dveju strana. Uspešna komunikacija zavisi od obe strane — inspektora i nadziranih subjekata.