Ljudska prava su nastala kao rezultat dugotrajne borbe za obezbeđeni prostor slobode pojedinca u kome je zaštićen od nedozvoljenih mešanja vlasti i drugih. U Srbiji ih prvi put priznaje Sretenjski ustav iz 1835. godine. Pripadaju ljudima samim rođenjem kao urođena prava, jednaka su za sve i neotuđiva, a na državi je da ih prizna i štiti. Zajemčena su Ustavom, međunarodnim ugovorima i zakonima; više od trećine odredaba našeg Ustava odnosi se na ljudska prava.
Izraz „ljudska prava“ koristi se kao zajednički pojam za ljudska i manjinska prava i slobode. Pojedina prava definišu se kao slobode (s obzirom na njihovu sadržinu). Lista ljudskih prava podložna je stalnom širenju.
Ljudska prava se obično grupišu u tri podgrupe: (1) građanska (lična) prava i slobode (npr. pravo na život i nepovredivost integriteta, lična sloboda, pravično suđenje, privatnost, prava porodice i deteta, sloboda misli/savesti/veroispovesti); (2) politička prava i slobode (sloboda mišljenja i izražavanja, okupljanja, udruživanja, biračko pravo); i (3) ekonomska, socijalna i kulturna prava i slobode.