Za razliku od ograničavanja (koje je trajno pravilo za pojedina prava), privremena odstupanja od ljudskih prava dopuštena su samo u vanrednim okolnostima — po proglašenju ratnog ili vanrednog stanja, i to u obimu u kojem je to neophodno. Odstupanja su vremenski i sadržinski uža i vezana za trajanje vanrednog/ratnog stanja.
Ni u ratnom ni u vanrednom stanju ne dopuštaju se odstupanja od tzv. apsolutno zaštićenih prava: pravo na život; zabrana mučenja, nečovečnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja; zabrana suđenja i kažnjavanja za delo koje pre izvršenja nije bilo predviđeno kao kažnjivo; pravo na pravnu ličnost; sloboda misli, savesti i veroispovesti i druga izričito navedena prava.
Mere odstupanja moraju biti srazmerne opasnosti i ne smeju izazivati razlikovanje po osnovu rase, pola, jezika, veroispovesti, nacionalne pripadnosti ili socijalnog porekla. Po prestanku vanrednih okolnosti, prava se u punom obimu vraćaju.