Ljudska prava imaju nadzakonski (ustavni) rang, a za realnu zaštitu uspostavljen je niz mehanizama. Prema pripadnosti, mehanizmi su unutrašnji (predviđeni Ustavom, u okviru države) i međunarodni (u okviru međunarodnih institucija). Opšte je pravilo da se najpre koriste unutrašnji, pa tek onda međunarodni mehanizmi.
Najvažniji unutrašnji mehanizmi su: (1) upravna zaštita (pred organima uprave — žalba, prigovor), (2) sudska zaštita (pred redovnim i upravnim sudovima), (3) ustavnosudska zaštita (ustavna žalba Ustavnom sudu zbog povrede prava pojedinačnim aktom ili radnjom) i (4) zaštita pred specijalizovanim organima (Zaštitnik građana, Poverenik za informacije i zaštitu podataka, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti).
Međunarodna zaštita ostvaruje se pred telima UN i, naročito, pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu (po iscrpljivanju domaćih pravnih sredstava). Za komunalnu miliciju je značajno da svojim zakonitim radom ne krši ljudska prava — jer svaka povreda može voditi upravnoj, sudskoj ili ustavnosudskoj zaštiti i odgovornosti.