Neverbalna komunikacija je način sporazumevanja koji obuhvata više od izgovorenih i pisanih reči. Naziva se i govorom tela, po pravilu se odvija nesvesno i otkriva unutrašnja osećanja i odnos sagovornika prema okruženju. Neverbalni signali pokazuju kako bi osoba želela da je dožive drugi.
Obuhvata: mimiku (grimase, mrštenje, kolutanje očima, izbegavanje pogleda); gestikulaciju (pokreti ruku i tela — „stop“ rukom, pokazivanje prstom, gledanje na sat dok drugi govori); i držanje tela (stegnute pesnice — ljutnja, opuštena ramena — ravnodušnost, prekrštene ruke — nespremnost za otvorenu komunikaciju), te pokrete u prostoru, ritam i tonalitet govora, boju glasa i odevanje.
Funkcije neverbalne komunikacije su: izražavanje emocija i uzajamnih stavova, prezentovanje sopstvenih osobina, praćenje i dopuna verbalne komunikacije i zamena za nju. Za komunalnog milicionara je značajno da prepozna i pravilno protumači neverbalne znakove sagovornika i da bude svestan sopstvenih, jer govor tela dopunjuje (a ponekad i demantuje) izgovorenu poruku.