Da bi bio od koristi, lovački pas mora biti obučen. Obuka počinje odgojem i osnovnom poslušnošću (dolazak na poziv, mirovanje, hodanje uz nogu), a zatim se razvija specijalistička obuka prema nameni rase (pokazivanje divljači kod ptičara, gonjenje kod goniča, praćenje traga kod krvoslednika, aportiranje kod donosača). Obuka zahteva strpljenje, doslednost i poznavanje osobina rase.
U lovu se pas koristi u skladu sa njegovom namenom i obukom, i uz poštovanje pravila. Pas mora biti pod kontrolom vodioca — ne sme se puštati nekontrolisano da progoni divljač van lova ili da uznemirava divljač u lovostaju. Nekontrolisani psi u prirodi (naročito napušteni ili podivljali) mogu naneti veliku štetu divljači, pa je držanje pasa pod kontrolom i deo zaštite divljači.
Dobrobit i zaštita psa su obaveza lovca — pas se pravilno hrani, drži, neguje i vodi mu se briga o zdravlju (vakcinacija, veterinarska nega). Zabranjeno je zlostavljanje pasa. Pravilan odnos prema psu deo je lovačke etike. Uz to, pas mora biti zdrav i vakcinisan (naročito protiv besnila) i zbog bezbednosti — bolestan pas može biti opasan i za divljač i za ljude. Briga o psu i njegova pravilna upotreba zaokružuju ulogu psa u lovu.