Telo čoveka i drugih višećelijskih životinja izgrađeno je po principu: ćelije → tkiva → organi → sistemi organa → organizam. Slične ćelije koje obavljaju istu funkciju udružuju se u tkiva (npr. mišićno, nervno, epitelno, vezivno). Različita tkiva grade organe (npr. srce, želudac, pluća), a organi koji zajedno obavljaju određenu funkciju čine sistem organa.
Svaki sistem organa ima svoju ulogu: sistem za varenje obrađuje hranu, sistem za disanje obezbeđuje razmenu gasova, krvotok prenosi materije kroz telo, sistem za izlučivanje uklanja štetne materije, sistem za kretanje omogućava pokret, a nervni sistem i žlezde upravljaju i usklađuju rad svih ostalih. Svi sistemi rade povezano — nijedan ne funkcioniše sam za sebe.
Upravo ta povezanost čini organizam celinom. Na primer, da bi ćelija dobila energiju, potrebni su joj hranljive materije (iz sistema za varenje) i kiseonik (iz sistema za disanje), a krvotok ih donosi do svake ćelije i odnosi otpadne materije. Razumevanje jedinstva građe i funkcije objašnjava zašto poremećaj jednog sistema utiče na ceo organizam.