Sistem organa za varenje obrađuje hranu tako da hranljive materije mogu da uđu u krv i stignu do ćelija. Hrana prolazi kroz usta (gde počinje varenje), ždrelo, jednjak, želudac (gde se hrana meša sa želudačnim sokom) i creva. U tankom crevu se hranljive materije razlažu do najprostijih i upijaju u krv, a u debelom crevu se upija voda; neprobavljeni ostaci se izbacuju. Uz to rade i žlezde (jetra, pankreas).
Sistem organa za disanje obezbeđuje unos kiseonika i izbacivanje ugljen-dioksida. Vazduh ulazi kroz nos (gde se zagreva, vlaži i prečišćava), pa kroz ždrelo, grkljan, dušnik i dušnice do pluća. U plućima, u sitnim mehurićima (alveolama), kiseonik iz vazduha prelazi u krv, a ugljen-dioksid iz krvi u vazduh koji se izdiše. Zato je disanje na nos zdravije od disanja na usta.
Ova dva sistema su tesno povezana sa krvotokom: sistem za varenje daje hranljive materije, sistem za disanje daje kiseonik, a krv ih raznosi do svake ćelije, gde se oni koriste za dobijanje energije. Zdrava ishrana i čist vazduh direktno utiču na rad ovih sistema i na celo zdravlje.