Zaštita prirode obuhvata mere kojima se čuvaju živi svet, staništa i prirodni resursi. Ugrožene i retke vrste se štite zakonom (zaštićene i strogo zaštićene vrste), a vredna prirodna područja proglašavaju se zaštićenim (nacionalni parkovi, rezervati prirode, spomenici prirode), gde je delovanje čoveka ograničeno da bi se priroda očuvala.
Svako može doprineti zaštiti životne sredine svakodnevnim ponašanjem: štednjom vode i energije, razvrstavanjem i recikliranjem otpada, smanjenjem upotrebe plastike, pravilnim odlaganjem otpada, sadnjom i čuvanjem zelenila, korišćenjem prevoza koji manje zagađuje. Recikliranje omogućava da se materijali (papir, staklo, metal, plastika) ponovo iskoriste umesto da završe kao otpad.
Održivo korišćenje prirode znači koristiti resurse tako da se ne unište i da ostanu i budućim generacijama. Zaštita prirode nije samo posao države i stručnjaka — ona zavisi i od svesti i navika svakog pojedinca. Očuvana priroda znači čist vazduh, zdravu vodu i hranu, i opstanak raznovrsnog živog sveta, pa je zaštita životne sredine briga o sopstvenom zdravlju i budućnosti.