Nepromenljive reči ne menjaju svoj oblik. Nepromenljivih vrsta reči ima pet: prilozi, predlozi, veznici, rečce (partikule) i uzvici. Prilozi bliže određuju glagol (radnju) — kazuju kako, gde, kada ili koliko se nešto dešava (npr. brzo, ovde, juče, mnogo). Prilozi su najčešća nepromenljiva vrsta u rečenici.
Predlozi stoje uz imenice (i zamenice) i pokazuju odnose među njima (npr. u, na, iza, zbog, sa). Veznici povezuju reči i rečenice (npr. i, ali, jer, da, kada). Rečce (partikule) izražavaju stav govornika ili pojačavaju značenje (npr. li, ne, zar, evo).
Uzvici izražavaju osećanja, raspoloženja ili oponašaju zvukove (npr. ah, oh, joj, bum). Nepromenljive reči nemaju oblike (padeže, lica), ali imaju važnu ulogu u povezivanju i preciziranju značenja u rečenici. Razlikovanje promenljivih i nepromenljivih reči osnov je gramatike.