Padeži su oblici imenica (i drugih promenljivih reči) kojima se izražava njihova uloga u rečenici. Srpski jezik ima sedam padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental i lokativ. Svaki padež odgovara na određena pitanja i ima svoju službu u rečenici.
Padeži i njihova pitanja: nominativ (ko, šta — npr. „dete“), genitiv (koga, čega — „deteta“), dativ (kome, čemu — „detetu“), akuzativ (koga, šta — „dete“), vokativ (oslovljavanje — „dete!“), instrumental (s kim, čim — „detetom“), lokativ (o kome, o čemu — „o detetu“). Nominativ je osnovni oblik (kako reč stoji u rečniku).
Menjanje imenica (i drugih reči) po padežima naziva se deklinacija. Padež reči u rečenici zavisi od njene službe i od reči uz koju stoji (npr. predloga). Prepoznavanje padeža je ključno za razumevanje rečenice i za pravilno pisanje. Vokativ se u pisanju odvaja zapetom.