Ako je mesto rođenja supružnika različito od mesta sklapanja braka, matičar dostavlja izveštaj o sklopljenom braku nadležnom matičaru; ako je brak sklopio strani državljanin, matičar izvod iz MKV dostavlja ministarstvu nadležnom za pravosuđe, koje o braku obaveštava nadležno inostrano diplomatsko-konzularno predstavništvo u našoj zemlji, uz podatke o prebivalištu stranog državljanina u inostranstvu. Brak prestaje smrću supružnika, poništenjem i razvodom — poništenjem i razvodom na dan pravnosnažnosti presude o poništenju odnosno razvodu, a smrću danom koji je utvrđen kao dan smrti (ako se smrt ne može dokazati ispravom po Zakonu o matičnim knjigama, svako sa neposrednim pravnim interesom i javni tužilac mogu predložiti sudu da rešenjem utvrdi smrt).
Poništenjem prestaje brak pri čijem zaključenju nisu bili ispunjeni uslovi za punovažnost — takvi brakovi su ništavi, a teorija ništavost deli na apsolutnu (štiti javni interes) i relativnu, za koju se koristi naziv rušljivost (štiti pojedinačna prava). Ništavi su brakovi sklopljeni uprkos nepostojanju različitih polova, nepostojanju saglasnih izjava, nepostojanju namere zajednice života, formi koja nije propisana, kao i uprkos smetnjama bračnosti, nesposobnosti za rasuđivanje, srodstva i starateljstva. Rušljivi su brakovi čije se poništenje traži zbog maloletstva, mana volje (prinuda, zabluda) i nesposobnosti za rasuđivanje u trenutku sklapanja koja je kasnije prestala. Poništenje ništavih brakova mogu tražiti i druga lica sa pravnim interesom i javni tužilac (pravo ne zastareva), a rušljivih samo zakonom ovlašćena lica u propisanom roku; posledice ništavosti deluju ex nunc, od trenutka konstitutivne sudske odluke, a do tada brak proizvodi sve posledice punovažnog braka.
Brak se može razvesti po sporazumu ili po tužbi, i oba načina su ravnopravna. Supružnici imaju pravo na razvod ako zaključe pismeni sporazum o razvodu, koji, pored klauzule o samom razvodu, obavezno mora da sadrži i pismeni sporazum o vršenju roditeljskog prava (ako imaju zajedničku maloletnu decu — podleže oceni suda sa aspekta najboljeg interesa deteta) i pismeni sporazum o deobi zajedničke imovine. Razvod po tužbi moguć je ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili se objektivno ne može ostvarivati zajednica života; odluku o razvodu, kao i o poništenju, donosi sud u parničnom postupku.