Lično ime je lično neimovinsko pravo fizičkog lica — neotuđivo ljudsko pravo koje se sastoji od imena i prezimena. Ime predstavlja način lične identifikacije i individualizacije fizičkog lica, dok prezime odražava vezanost jednog lica za porodicu ili širu srodničku grupu.
Pravo na lično ime stiče se rođenjem, a štiti se od trenutka upisa u matičnu knjigu rođenih. Upis ličnog imena u matičnu knjigu rođenih ima konstitutivni karakter — to znači da tek upisom lično ime postaje zaštićeno lično pravo. Zaštita povređenog prava na lično ime ostvaruje se u parničnom postupku.
Zakonom nije ograničen broj reči od kojih se sastoji ime, odnosno prezime, pa je propisano da je lice čije ime ili prezime (odnosno i ime i prezime) sadrži više od tri reči dužno da se u pravnom saobraćaju služi skraćenim ličnim imenom. Skraćivanje se vrši izborom pojedinih reči tako da se izabere najviše tri reči za skraćeno lično ime; odluka o tome kako glasi skraćeno lično ime saopštava se matičaru koji vodi MKR i konstatuje u matičnoj knjizi rođenih, a razlozi pravne sigurnosti nalažu da se građanin uvek služi istim skraćenim ličnim imenom.