Lično ime se može promeniti na dva načina: prostom izjavom volje (prilikom promene porodičnog statusa) i po zahtevu (u posebnom upravnom postupku). Promena vezana za status vrši se davanjem izjave o promeni ličnog imena prilikom sklapanja ili prestanka braka, kao i u određenom roku posle promene porodičnog statusa deteta priznanjem, utvrđivanjem ili osporavanjem očinstva ili materinstva i prilikom zasnivanja ili prestanka usvojenja.
Pravo na promenu ličnog imena u posebnom upravnom postupku, na osnovu zahteva, ima svako lice. Ovo pravo samostalno može ostvariti dete koje je navršilo 15 godina i sposobno je za rasuđivanje (jer mu je priznata posebna poslovna sposobnost za podnošenje takvog zahteva), dok se detetu mlađem od 15 godina lično ime može promeniti samo na zahtev zakonskog zastupnika (roditelja ili staratelja); detetu koje je navršilo 10 godina i sposobno je za rasuđivanje lično ime se može promeniti samo uz njegovu saglasnost.
Pošto je pravo na lično ime lično pravo zajemčeno Ustavom, ono može biti ograničeno samo iz zakonom propisanih razloga. Porodičnim zakonom je izričito propisano da pravo na promenu ličnog imena nema: lice protiv koga se vodi krivični postupak za delo koje se goni po službenoj dužnosti; lice osuđeno za takvo delo dok kazna nije izvršena, odnosno dok traju pravne posledice osude; lice koje promenom imena namerava da izbegne neku svoju obavezu; i lice koje namerava da promeni ime u pogrdno ime, ime kojim se vređa moral ili ime u suprotnosti sa običajima i shvatanjima sredine.