Materijalni zakon u oblasti matičnih knjiga uređuje pravo na ispravku podataka apstraktnim normiranjem za slučaj kada se greška uoči pre zaključenja osnovnog upisa, odnosno posle njega: greške uočene pre zaključenja osnovnog upisa ispravlja matičar, dok se greške uočene posle zaključenja osnovnog upisa mogu ispraviti samo na osnovu rešenja nadležnog organa; to implicira da se postupak za ispravku greške sprovodi u skladu sa pravilima opšteg upravnog postupka. Prvi uslov za pokretanje postupka je da se radi o očiglednoj, faktičkoj grešci koja je nastala slučajno i nema uticaja na pravno dejstvo upisa; ta očiglednost utvrđuje se iz činjenica koje je organ već utvrdio, pa se postupak sprovodi u vidu neposrednog odlučivanja.
Pošto se greška pre zaključenja osnovnog upisa tretira kao greška u odluci pre nego što je izvršena radnja upisa, o uočenoj grešci se odlučuje radnjom u vidu zabeleške u odgovarajućoj rubrici matične knjige. Suprotno tome, kod naknadnog upisa rođenja ili smrti (koji se upisuje samo na osnovu formalnog akta) o zahtevu za ispravku greške odlučuje se u formi rešenja.
Osnovni upis određene činjenice koji je završen potpisom matičara i stranke tretira se, u smislu zaštite prava stranke, kao da je doneto rešenje, pa se i posle zaključenja osnovnog upisa o ispravci greške odlučuje donošenjem rešenja. Dispozitiv rešenja o ispravci greške obavezno sadrži dodatak u vidu naloga kojim se određuje način na koji će se ispravka upisati u matičnu knjigu; protiv ovih rešenja stranka ima pravo žalbe neposredno višem organu, odnosno pravo na sudsku zaštitu u upravnom sporu.