Upozorenje i naredba su najblaža i najčešća ovlašćenja, pa se primenjuju pre svih drugih kad god je to dovoljno da se cilj postigne. Upozorenje je usmeno obraćanje licu radi otklanjanja opasnosti ili sprečavanja radnje koja ugrožava lica, imovinu ili red na štićenom prostoru (npr. upozorenje da je ulaz zabranjen, da se ne dira oprema, da se prekine nedozvoljena radnja).
Naredba je zapovest kojom se licu nalaže određeno ponašanje radi uspostavljanja reda i bezbednosti na štićenom prostoru — na primer, naredba da lice napusti prostor na kome nema pravo boravka, da se ukloni sa mesta gde ometa rad, ili da preda predmet koji je uneo suprotno pravilima. Naredba se izdaje jasno i razgovetno, tako da je lice može razumeti i izvršiti.
Upozorenje i naredba primenjuju se srazmerno i bez vređanja dostojanstva lica. Tek ako lice ne postupi po zakonitom upozorenju ili naredbi, službenik može, ako su ispunjeni uslovi, primeniti strože ovlašćenje (npr. sprečavanje ulaska, zadržavanje). Načelo je da se uvek prvo pokuša najblažom merom — upozorenjem i naredbom — pa se tek pri neuspehu ide na jače ovlašćenje.