Osnovni poslovi poljočuvara su: neposredna zaštita useva i zasada na poljoprivrednom zemljištu od poljske štete i zaštita poljskih puteva i kanala; sprečavanje nedozvoljenih radnji (npr. spaljivanja žetvenih ostataka, ispaše stoke na obradivom zemljištu); i, kada šteta nastane, utvrđivanje njenih obeležja, prikupljanje podataka i sačinjavanje zapisnika. Poljočuvar postupa u okviru svog rejona i u granicama zakona i odluke jedinice lokalne samouprave.
Ovlašćenja poljočuvara su ograničena i vezana za zaštitu useva i zemljišta. Poljočuvar sme da: obilazi i nadzire teren u svom rejonu; upozori lice koje čini ili namerava da učini poljsku štetu; zatraži podatke o identitetu lica zatečenog u nedozvoljenoj radnji (legitimisanje u meri potrebnoj za sačinjavanje zapisnika); utvrdi i dokumentuje štetu; i obavesti nadležne (poljoprivrednog inspektora, vlasnika/korisnika, po potrebi policiju).
Granice ovlašćenja su jasne: poljočuvar nema policijska ovlašćenja — ne sme primenjivati silu, zadržavati lica (osim faktičkog obaveštavanja i pozivanja policije kod težih slučajeva), niti izricati i naplaćivati kazne. Njegova uloga je da spreči i dokumentuje štetu i pokrene postupak kod nadležnih organa, a ne da sam kažnjava. Prekoračenje ovlašćenja je nezakonito i povlači odgovornost. Poznavanje tačnih granica štiti i građane i samog poljočuvara.