Poljoprivredno zemljište koristi se prema svojoj nameni — za poljoprivrednu proizvodnju. Vlasnici i korisnici dužni su da ga obrađuju i održavaju, a zemljište u državnoj svojini daje se na korišćenje ili u zakup pod uslovima i na način propisan zakonom (najčešće putem javnog nadmetanja, uz plan korišćenja koji donosi jedinica lokalne samouprave). Korišćenje mora biti u skladu sa merama zaštite i održavanja plodnosti.
U sistemu nadležnosti, poslove u oblasti poljoprivrednog zemljišta obavljaju: ministarstvo nadležno za poljoprivredu i Uprava za poljoprivredno zemljište (kao organ u sastavu ministarstva) na državnom nivou; jedinice lokalne samouprave (opštine i gradovi) koje donose godišnji program zaštite, uređenja i korišćenja zemljišta i ustanovljavaju poljočuvarsku službu; i poljoprivredna inspekcija koja vrši nadzor.
Jedinica lokalne samouprave ima ključnu ulogu u neposrednoj zaštiti zemljišta na svojoj teritoriji — donosi programe, uređuje korišćenje državnog zemljišta i organizuje poljočuvarsku službu. Poljočuvar deluje upravo u okviru nadležnosti lokalne samouprave, štiteći useve i zemljište i sarađujući sa poljoprivrednom inspekcijom. Poznavanje ovih nadležnosti pomaže poljočuvaru da zna kome se obraća i sa kim sarađuje.