Poljoprivredno zemljište je zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju (njive, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare) i zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Zakon o poljoprivrednom zemljištu određuje ga kao dobro od opšteg interesa za Republiku Srbiju, koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju i, po pravilu, ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim zakonom.
Poljoprivredno zemljište je jedan od najznačajnijih prirodnih resursa — osnov je proizvodnje hrane i time od strateškog značaja za državu i društvo. Zbog toga uživa posebnu zakonsku zaštitu: štiti se od zauzimanja u nepoljoprivredne svrhe, od zagađivanja i oštećivanja, i od nesavesnog korišćenja. Cilj zaštite je očuvanje plodnosti i proizvodne sposobnosti zemljišta za sadašnje i buduće generacije.
Zakon uređuje planiranje, zaštitu, uređenje i korišćenje poljoprivrednog zemljišta, kao i nadzor nad sprovođenjem propisa. Vlasnici i korisnici zemljišta dužni su da ga koriste u skladu sa njegovom namenom i da preduzimaju mere zaštite. Poljočuvar, kao lice koje neposredno štiti useve i zemljište na terenu, mora poznavati pojam, značaj i osnovni pravni status poljoprivrednog zemljišta — jer je zaštita tog dobra suština njegovog posla.