Poljska šteta je šteta pričinjena na usevima, zasadima i drugim poljoprivrednim kulturama, kao i na poljoprivrednom zemljištu, poljskim putevima i kanalima, nedozvoljenom radnjom ljudi ili stoke. Nastaje kada neko svojim postupanjem (namerno ili iz nepažnje) ošteti tuđi usev ili zasad, ometa poljoprivrednu proizvodnju ili degradira zemljište i objekte koji joj služe. Zaštita od poljske štete je osnovni razlog postojanja poljočuvarske službe.
Vrste poljske štete su brojne: gaženje i uništavanje useva (prolaskom ljudi, vozila, stoke), ispaša stoke na tuđem ili obradivom zemljištu, krađa ili neovlašćeno branje plodova, oštećenje zasada (voćaka, vinograda), oštećenje poljskih puteva i kanala, kao i štete od nedozvoljenih radnji poput spaljivanja žetvenih ostataka koje se prenese na susedne useve.
Poljska šteta pogađa neposredno poljoprivrednika (oštećenog), ali posredno i širu zajednicu — jer se smanjuje proizvodnja hrane i narušava red na poljoprivrednom zemljištu. Zbog toga je sprečavanje i suzbijanje poljske štete od opšteg interesa. Poljočuvar mora prepoznati različite vrste štete, njihove uzroke i izvršioce, kako bi pravilno postupio — sprečio štetu gde može, a gde je nastala, tačno je utvrdio i dokumentovao.