Požari na poljoprivrednom zemljištu — naročito na strništima i suvom rastinju u letnjim mesecima — česta su i opasna pojava. Najčešći uzrok je spaljivanje žetvenih ostataka koje se otme kontroli, ali i nepažnja (bacanje opušaka, iskre). Vatra se po suvom rastinju širi vrlo brzo, naročito uz vetar, i može zahvatiti velike površine, preći na susedne useve, zasade, šume, pa i ugroziti objekte i ljude.
Poljočuvar ima važnu ulogu u prevenciji: obilaskom terena uočava i sprečava spaljivanje ostataka, upozorava građane, i prati rizične situacije (naročito u žetvi i posle nje, po suvom i vetrovitom vremenu). Prevencija je najdelotvornija — sprečeno spaljivanje je sprečen požar. Kada uoči zabranjeno spaljivanje, poljočuvar ga sprečava i o prekršaju sačinjava zapisnik.
Kada požar već nastane, poljočuvar bez odlaganja obaveštava vatrogasno-spasilačku jedinicu (pozivom na broj 193) i, po potrebi, pomaže u obaveštavanju ugroženih. On sam ne rizikuje život gašenjem velikog požara — njegov zadatak je rano uočavanje, dojava i sprečavanje, a gašenje većih požara je posao vatrogasaca. Poznavanje osnovnih mera zaštite od požara na otvorenom prostoru deo je posla poljočuvara, jer je zaštita useva od požara jedan od najvažnijih vidova zaštite.