Penzijsko i invalidsko osiguranje obuhvata obavezno i dobrovoljno osiguranje; obavezno je uređeno Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju i obezbeđuje prava za slučaj starosti, invalidnosti, smrti i telesnog oštećenja. Prava su: pravo na starosnu penziju, invalidsku penziju, porodičnu penziju i naknadu pogrebnih troškova, i novčanu naknadu za telesno oštećenje. Prava su lična, ne mogu se prenositi i prestaju smrću korisnika; ostvaruju se kod Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Osiguranici su zaposleni, lica koja samostalno obavljaju delatnost i poljoprivrednici.
Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju: kad navrši 65 (muškarac) odnosno 60 (žena) godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja; ili kad navrši 45 godina staža osiguranja (uz postupnost u ispunjavanju uslova za ženu prema tabeli u zakonu za period 2015–2031). Invalidnost postoji kad kod osiguranika nastane potpuni gubitak radne sposobnosti zbog povrede na radu, profesionalne bolesti, povrede van rada ili bolesti, koji se ne može otkloniti lečenjem ili rehabilitacijom.
Osiguranik stiče pravo na invalidsku penziju ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, ili ako je prouzrokovana povredom van rada ili bolešću — pod uslovom da je gubitak radne sposobnosti nastao pre godina za starosnu penziju i da ima navršenih pet godina staža osiguranja. Pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je navršio najmanje pet godina staža ili ispunio uslove za penziju (članovima porodice smatraju se bračni drug, deca i roditelji).