Dobra komunikacija sa pacijentom gradi poverenje i doprinosi lečenju. Obuhvata verbalnu (jasne reči) i neverbalnu (mimika, ton, kontakt pogledom) komunikaciju.
Sestra treba da sluša pacijenta (aktivno slušanje), govori razumljivo, izbegava stručne izraze koje pacijent ne razume i proverava da li je shvaćen.
Sa uznemirenim pacijentom postupa se smireno i s poštovanjem (deeskalacija), a informacije se daju u granicama nadležnosti.