Jedno od osnovnih načela modernog državnog uređenja je načelo podele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Zakonodavna vlast donosi zakone, izvršna ih izvršava, a sudska rešava pojedinačne sporne slučajeve u primeni tih zakona. Izvršna vlast je, dakle, jedna od tri grane vlasti — ona koja izvršava zakone koje donese zakonodavna vlast.
Podela vlasti je tekovina francuske buržoaske revolucije i javila se kao zaštita čoveka i građanina od zloupotrebe vlasti; teoretičari Monteskje i Lok smatrali su da se grane vlasti moraju međusobno obuzdavati, tako da svaka predstavlja protivtežu drugoj. Institucionalno se načelo podele vlasti uređuje osnovnim pravnim aktom države — ustavom. Sudska vlast je pritom nezavisna i na nju formalno ne mogu uticati ni zakonodavna ni izvršna vlast.
Prema značaju zakonodavne i izvršne vlasti, razlikuju se tri sistema organizacije vlasti: predsednički (jača izvršna vlast), parlamentarni (jača zakonodavna vlast) i mešoviti odnosno polupredsednički (kombinacija prethodna dva). U predsedničkom sistemu predsednik je nezavisan od parlamenta i bira ministre koji njemu odgovaraju (prvi put uspostavljen u SAD). U parlamentarnom sistemu vladu bira i može smeniti parlament, kome je vlada odgovorna. U mešovitom sistemu šef države ima pojačanu ulogu — predlaže kandidata za premijera i može raspustiti parlament (Francuska, Rusija, Srbija).