Zaposleni koji radi najmanje šest časova dnevno ima pravo na odmor u toku dnevnog rada u trajanju od najmanje 30 minuta; ko radi duže od četiri a kraće od šest časova — najmanje 15 minuta; ko radi najmanje deset časova — najmanje 45 minuta. Odmor u toku dnevnog rada ne može se koristiti na početku i na kraju radnog vremena, a vreme odmora uračunava se u radno vreme. Dnevni odmor iznosi najmanje 12 časova neprekidno u okviru 24 časa (za zaposlene koji rade u smislu člana 57. ZoR — najmanje 11 časova).
Nedeljni odmor iznosi najmanje 24 časa neprekidno, kojem se dodaje vreme dnevnog odmora; koristi se, po pravilu, nedeljom. Ako je neophodno da zaposleni radi na dan svog nedeljnog odmora, poslodavac mu obezbeđuje odmor od najmanje 24 časa neprekidno u toku naredne nedelje.
Zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora posle mesec dana neprekidnog rada od zasnivanja radnog odnosa. Ne može se odreći prava na godišnji odmor, niti mu se ono može uskratiti ili zameniti novčanom naknadom (osim kod prestanka radnog odnosa). Godišnji odmor iznosi najmanje 20 radnih dana; radna nedelja se računa kao pet radnih dana. Zaposleni ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora (srazmeran deo) za svaki mesec rada.