Posle Drugog svetskog rata mnogi Evropljani smatrali su da se zapadnonemačka privreda prebrzo oporavlja i da je potrebno uspostaviti kontrolu. S tim ciljem, francuski ministar spoljnih poslova Rober Šuman predložio je ujedinjenje francuske i zapadnonemačke industrije uglja i čelika. Dana 9. maja 1950. predstavljena je Šumanova deklaracija i počeli su pregovori za osnivanje Evropske zajednice za ugalj i čelik. Prvi osnivački akt EU je Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik, koji je donelo šest zemalja osnivača.
Hronologija ugovora kojima su menjani osnivački akti: Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i čelik (na snagu 1952, Pariski ugovor); Ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice i Euroatoma (potpisani 1957, na snagu 1958, Rimski ugovori); Ugovor o spajanju (na snagu 1967); Jedinstveni evropski akt (na snagu 1987).
Dalja hronologija: Ugovor o Evropskoj uniji (potpisan u Mastrihtu 1992, na snagu 1993); Ugovor iz Amsterdama (potpisan 1997, na snagu 1999); Ugovor iz Nice (potpisan 2002, na snagu 2003); pokušaj donošenja Ugovora o Ustavu EU (2004); i Ugovor iz Lisabona (potpisan 2007, na snagu 2009).