Lokalna samouprava je pravo građana da neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika upravljaju javnim poslovima od neposrednog, zajedničkog i opšteg interesa za lokalno stanovništvo. Najpoznatiji međunarodni akt je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, usvojena 1985. u Strazburu (Savet Evrope), koju je Srbija potvrdila 2007. U Republici Srbiji lokalna samouprava je jednostepena.
Jedinice lokalne samouprave su opštine, gradovi i grad Beograd. Opština je osnovna teritorijalna jedinica sa najmanje 10.000 stanovnika (izuzetno manje), grad ima više od 100.000 stanovnika (izuzetno manje) — u Srbiji ima 28 gradova, a grad Beograd je posebna jedinica koja se uređuje zakonom o glavnom gradu. Osnivanju, ukidanju i promeni teritorije JLS prethodi savetodavni referendum.
Jedinica lokalne samouprave ima izvornu nadležnost (poslovi u kojima je samostalna u odnosu na državu) i poverenu nadležnost (državni poslovi povereni zakonom). Izvorne nadležnosti opštine obuhvataju komunalne delatnosti, građevinsko zemljište, lokalne puteve i prevoz, prosvetu, kulturu, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, sport, turizam, zaštitu životne sredine i poljoprivrednog zemljišta. Najviši pravni akt JLS je statut, koji donosi njena skupština.
Organi opštine su skupština opštine, predsednik opštine, opštinsko veće i opštinska uprava. Skupštinu čine odbornici (bira ih 19 do 75), izabrani na četiri godine na neposrednim izborima i tajnim glasanjem; predsednik opštine i opštinsko veće su izvršni organi koje bira skupština. Nadzor vrše Vlada (obustava opšteg akta) i nadležno ministarstvo (pred Ustavnim sudom); skupština JLS može se raspustiti (odluku donosi Vlada), a zaštita se ostvaruje žalbom Ustavnom sudu.