Turistička politika je skup mera, ciljeva i instrumenata kojima država usmerava razvoj turizma radi ostvarivanja ekonomskih i društvenih ciljeva (devizni priliv, zaposlenost, regionalni razvoj, promocija zemlje). Ona je deo ukupne ekonomske politike i usklađuje se sa drugim politikama (saobraćajnom, prostornom, politikom zaštite životne sredine i kulturnog nasleđa). Nosioci turističke politike su država (ministarstvo za turizam), turističke organizacije i privreda.
Osnovni instrumenti turističke politike su: strateški (strategija razvoja turizma, prostorni i marketing planovi), pravni (zakoni i propisi kojima se uređuje turistička delatnost), ekonomski (podsticaji, subvencije, poreske olakšice, krediti za razvoj turizma) i institucionalni (mreža turističkih organizacija, obrazovanje kadrova, kategorizacija i standardi). Ovim instrumentima država podstiče razvoj željenih vidova turizma i unapređuje kvalitet ponude.
Strateški okvir razvoja turizma u Srbiji utvrđuje se strategijom razvoja turizma, koja definiše prioritetne turističke proizvode i destinacije i mere za njihov razvoj. Ciljevi turističke politike Srbije obuhvataju povećanje deviznog priliva, produženje sezone, ravnomerniji regionalni razvoj i pozicioniranje Srbije na međunarodnom tržištu. Turistički vodič je deo sprovođenja ove politike jer neposredno oblikuje doživljaj i utisak koji turisti ponesu o zemlji.