Stefan Nemanja (vladao oko 1166—1196) je veliki župan Raške i rodonačelnik dinastije Nemanjića, koja će vladati srpskom državom oko dva veka. Nemanja je ujedinio srpske zemlje, ojačao državu i oslobodio je vizantijske vrhovne vlasti, postavivši temelje samostalne srpske srednjovekovne države. Bio je ktitor (zadužbinar) više manastira, među kojima se izdvaja Studenica, njegova najznačajnija zadužbina.
Nemanja se pred kraj života zamonašio (pod imenom Simeon) i povukao na Svetu Goru, gde je sa sinom Savom obnovio manastir Hilandar (1198), koji je postao duhovno središte srpskog naroda. Umro je u Hilandaru i kasnije je kanonizovan kao Sveti Simeon Mirotočivi. Njegov kult i kult njegovog sina Save postali su temelj duhovnog i državnog identiteta srednjovekovne Srbije.
Najmlađi Nemanjin sin, Rastko Nemanjić — Sveti Sava, odigrao je ključnu ulogu u istoriji srpske crkve i države. Sava je 1219. godine izdejstvovao autokefalnost (samostalnost) Srpske pravoslavne crkve i postao njen prvi arhiepiskop. Bio je i prosvetitelj, zakonodavac (Zakonopravilo) i diplomata. Delo Stefana Nemanje i Svetog Save postavilo je temelje uspona srpske države koja će vrhunac dostići u XIV veku.