Nacionalni park je prostrano prirodno područje izuzetnih i očuvanih prirodnih vrednosti, sa značajnim ekosistemima, koje je zakonom zaštićeno radi očuvanja, nauke, obrazovanja i turizma. U Srbiji postoji pet nacionalnih parkova: Fruška gora, Đerdap, Tara, Kopaonik i Šar-planina. Svaki od njih ima specifične prirodne vrednosti i predstavlja značajan resurs za razvoj ekološkog, izletničkog i naučnog turizma, uz strogo poštovanje pravila zaštite.
Fruška gora (najstariji nacionalni park u Srbiji) poznata je po fruškogorskim manastirima i vinogradima; Đerdap po klisuri Dunava, arheološkom nalazištu Lepenski Vir i Trajanovoj tabli; Tara po kanjonu Drine, Pančićevoj omorici i vidikovcu Banjska stena; Kopaonik po planinskim ekosistemima i skijalištu; Šar-planina po visokoplaninskim pašnjacima i endemskim vrstama. Nacionalni parkovi spajaju prirodne i kulturne vrednosti, što ih čini vrhunskim turističkim destinacijama.
Pored nacionalnih parkova, u Srbiji su zaštićena i druga područja — parkovi prirode (Golija, Stara planina, Šargan—Mokra Gora), predeli izuzetnih odlika, rezervati prirode i spomenici prirode. Zaštita životne sredine je preduslov održivog turizma: turistički razvoj u zaštićenim područjima mora biti usklađen sa režimom zaštite (zone različitog stepena zaštite), a turista i vodič su dužni da poštuju pravila ponašanja. Očuvana priroda je osnovni kapital turizma, pa su zaštita i turizam dugoročno međusobno uslovljeni.